život je radost
utorak, 05.01.2010.
Jalov ti posao, kaže mi susjed, dok dođeš do kraja moraš opet ispočetka. Idemo radije na kavu.
Rekoh mu: ma i nije loše da pada, na ovoj bjelini jasno se vide prljavi tragovi.
I dok sam polako ispijao kavicu, ''Baruni'' me podsjetiše na jednu Anu.
Sjetiš li se k'o nekad, one noći jesenje
Kada si me pitala, da l' još uvijek volim te
Da l' još uvijek volim te.
Zašto sam prešutio, nikad nisam saznao
Što mi je to trebalo, bez tebe sam ostao
bez tebe sam ostao.
Pada snijeg, s kim si noćas ti.
Hoću li te ikad Ana, ja prebolijeti.
Nisam tebe tješio, znao sam da netreba
Zbogom, ti si šapnula, nježno me dotaknula,
nježno me dotaknula.
Te smo noći ostali, sve do jutra skriveni
Daleko od pameti, zauvijek se rastali
zauvijek se rastali.
Sad kad bolje razmislim, znao bi oprostiti
Al' me riječi izdaju, neznam je zamoliti,
neznam ja zamoliti.
Kadikada, u kasni sat,
Tajanstven dar mi bude dat,
I slušam šumne razgovore
Sa vjetrom što ih vodi more,
Na vrućem čelu u taj mah
Osjetim cijelog svijeta dah.
Trepere zvijezde u visini,
I njihov sjaj me sretnim čini.
Prolazi noć. Ja lutam sam.
O, kom da ovaj zanos dam?
Ja živim njime, u njem bdim.
Da plačem? Pišem? Što ću s njim?
D. Cesarić
petak, 25.12.2009.
Božićna pjesma
U dubokom snijegu,
kraj crkve na brijegu
zeleni stoji bor.
S neba u svetoj noći
svjetlo zvijezda se toči
i pjeva anđela zbor.
Najljepša zvijezda mala
na vršak bora je stala,
zabruji zvona zvon.
I bijela staza zablista
za tek rođenoga Krista
kojom će koračati On.
(V. Zemunić)
četvrtak, 03.12.2009.
Velika kap rose, kaže bajka, pala je s lista rascvjetalog stabla u more. Osjetila se izgubljenom u ogromnim morskim valovima. Svakog trenutka mogla se raspasti i nestati. Najedanput je začula neki glas: «Brzo, dođi u moju kuću! Tu si sigurna!» Bio je to glas jedne školjke. I kap rose posluša, uđe, a školjka sklopi svoje ljuske. Kap rose se osjeti pritješnjenom, u tami, i stala je u sebi tužno razmišljati: nikad više neću zasjati u svim divnim bojama duge, obasjana sunčanim zrakama. Ovdje sam sigurna, ali nisam slobodna. Svoj je jad kap rose povjerila toj staroj iskusnoj školjci. A ona joj odgovori: «Ako se budeš prkosno opirala svojoj sudbini, uvijek ćeš tako nemoćno osjećati bol. Ali ako to prihvatiš i budeš strpljiva, bit će ti lakše pri srcu.» A onda je tajanstveno dodala: «Onda ćeš biti iznutra sve tvrđa. Jednoga dana bit ćeš tisuću puta vrjednija i veća nego što si bila kad si ušla ovamo.» Kap rose je uzdahnula, ali je poslušala. Postajala je sve mirnija i čvršća i osjetila je da u njoj nešto raste i daje joj snagu. A onda je jednog dana kroz otvor školjke ugledala djevojačku ruku, ruku skupljačice školjaka. Školjka je otvorena, a djevojka je sva razdragana pokazivala svojim prijateljicama divan krupan biser koji se na njezinu dlanu, obasjan sunčanim zrakama, prelijevao u svim duginim bojama. Od kapi rose postao je dragocjen biser!
srijeda, 25.11.2009.
Stiže jesen dođe Sveta Kata,
svinjokolji otvorila vrata,
a kad dođe i Sveti Andrija
nasta dreka po naši avlija.
Naši šokci majstori su pravi,
dobro rade kad to mnogi znade.
Pravit kulin, lipe kobasice,
krojit šunke a i krvavice.
Bog im dade za taj poso dara,
stručnjaci su da im nema para.
Ako u kući divojka imade
i ovo se dogoditi znade:
Ona svojem momku poručuje,
ali pazi da svatko ne čuje:
«Diko moja na večeru dođi,
o Mijolju naši svinje kolju»
Ali braca dragoj poruku vraća:
«Imam curo i merak i volju,
večerati di se svinje kolju.
Samo oče l tvoji dozvoliti,
dal ja smijem na večeri biti?
Ne brini se lolo moja mila,
Ja sam s mamom sve dogovorila.
četvrtak, 19.11.2009.
Kad te sunce budi u tisuću boja,
najljepša si tada Slavonijo moja!
Zazlate se žitna polja tvoja,
opet si najljepša Slavonijo moja!
Kad ti rosa rosom čisto lice mije,
na svijetu od tebe ništa ljepše nije!
Kad svatovi vrisnu kroz šorove tvoje,
ne kriješ ni tada ljepote svoje!
Na tvom licu širok osmijeh blista,
jer tvoja je prošlost ponosna i čista!
U dolini tvojoj sve su dobri ljudi,
najljepša si bila i najljepša budi!
petak, 09.10.2009.
"Bogatim čini ne bogatstvo nego radost."
(Phil Bosmans)
nedjelja, 27.09.2009.
Otvori se radosti života
Neki ljudi
žive kao u zatvoru
u kojemu se osjećaju zaključanima
i čije su rešetke načinili sami,
rešetke nezadovoljstva i preosjetljivosti,
razočaranja i ogorčenosti.
Iziđi iz sebe,
iz svog vlastitog ja.
Otvori rešetke na prozorima
i zabravljena vrata.
Oslobodi sebe.
Hajde,
otvori se
za radost,
za pjesmu,
za čudo da živiš.
Otvorio sam svoje srce i zažudio za svjetlom.
I ono mi je darovano.
Phil Bosmans
